Nagrađivani hrvatski pisac Boris Beck jučer je u Društvu hrvatskih književnika predstavio svoju novu knjigu, “Alisa iz smrti”, koja je nastajala 30 godina, što piše i na njenim koricama. Ovaj se roman temelji na ratnim zbivanjima za vrijeme Domovinskog rata u kojemu je autor sudjelovao, a među tim zbivanjima događa se i ljubavni zaplet koji prelazi granice smrti. Neposredna zbilja i zagrobni život prikazani su na jednak način, točnije zagrobni ovdje nije prikazan strašno, a sve to uz pomoć zagrebačkog žargona kojega autor koristi.
Sedma je ovo Beckova knjiga u izdavaštvu Leykam Internacionala, a o knjizi su govorili urednica Eugenia Ehgartner, povjesničar hrvatske književnosti i književni kritičar Ivica Matičević, te kolumnistica ti profesorica na Sveučilištu VERN, Nikolina Borčić. Nakon kratkog uvoda urednice Ehgartner o dosadašnjim knjigama Borisa Becka, njihovoj suradnji te kratkom životopisu, riječ je preuzeo Ivica Matičević.
- Ova je knjiga produkt želje autora da nam ponudi nešto novo i svježe. Svježina ovog romana, koji bi se žanrovski mogao okarakterizirati i kao produžena novela, jest u tome što počinje u neposrednoj stvarnosti ratnog okruženja gdje se susreću dvojica prijatelja, Barulek i Reberski. Čitatelju se čini kako je to radnja koju će pratiti duž knjige, no događa se zaplet gdje Reberski pogiba, a Barulek kroz jedan san, koji je inicijacijski okidač za samu dvostrukost promatranja romana, počinje vidjeti ljude koji su umrli na groblju na kojem obitava. Radnja se nastavlja sasvim normalno, sa zezancijama od prije, a autor tu, Barulekovim konzumiranjem marihuane koja je sredstvo metaforičkog skoka, pokazuje kako zbilja nije uvijek onakva kakvu vidimo jer, čak i na groblju, ne mora postojati smrt ako mi to ne želimo, kao što ne želi Barulek. U ovoj knjizi koncept zagrobnog života nikoga ne plaši jer je prikazan kao sasvim normalan život koji se nastavlja i nakon smrti – kaže Matičević.
Zagrobni život svakako je groteskan, ali ne na onaj strašan način, dodaje Matičević, već na način koji pomalo i nasmijava. Ljubavna priča ovdje prelazi sve granice, pa čak i one života i smrti, što je također opisao Matičević.
- U priču Domovinskog rata upetljana je ljubavna veza, a upetljana je jer se stvara mreža značenja. Tu petlju polako odgonetamo i nekakvim metaforijskim mačem naposljetku ipak uspijemo riješiti taj gordijski čvor. Naime Alisa, djevojka Barulekovih snova, koju je poznavao u zbilji, ali i izgubio u ratnom vihoru, pojavljuje se u zagrobnom životu u jednom grobu. To uopće nije strašno i nije horor priča ili gotička priča, već se događa na način kao da je to nešto normalno. Zagrobni život i život Baruleka u zbilji je potpuno izjednačen, u istoj su ravnini i nema razlike. Čini mi se da je autor ovdje htio reći da se čežnja i potraga za ljubavlju ne može ničime zaustaviti, pa, čak i na groblju, smrt ne postoji ako postoji dovoljno jaka čežnja za ljubavlju – rekao je Matičević.
Kako ne bi ostalo nerazjašnjeno koji je segment priče ovdje u središtu pozornosti, Matičević je postavio pitanje autoru je li ovo zapravo priča o Domovinskom ratu na čijem je rubu ljubavna priča ili je ovo ljubavna priča na čijem je rubu rat.
- Izvorna ideja bila je da se rat stavi na marginu te da živi i mrtvi budu u središtu radnje. Ja imam gomilu materijala o samom ratu, ali sam shvatio da bi to ovdje bilo potpuno besmisleno jer ja to jednostavno ne bih znao napisati. Stvar je u ljudima koji doživljavaju neku ljubav. Svrha književnosti je pisati o ljudima i ljubavi jer je ljubav uvijek nadnaravna, ima u sebi nešto vidovito, nešto neobično i nešto nesvakidašnje. Moja želja je bila da pišem o tome tako da je ovo roman o ljubavi, a nesretne okolnosti mogu se dogoditi i danas – kaže Beck.
Nikolina Borčić naglasila je kako ja najviše oduševljena zagrebačkim žargonom kojega u knjizi koriste likovi, iako možda nisu iz Zagreba. Također, spominje i stilske strategije poput dijaloga te unutarnjeg monologa kojim se prikazuje strah, razočaranje te svijest o propuštenim prilikama.
- Vrag je u detalju, a jedno bazično skretanje okrenulo je nečiju životnu priču i moram priznati da me ova knjiga iznenadila svojom višeslojnošću – dodala je Borčić.
Iako je ova knjiga, “Alisa iza smrti”, po nečijem mišljenju kratka jer broji oko 150 stranica, Matičević naglašava kako nije dobro kada se nešto razvodni u meandre, a sam se autor složio te dodao kako nije htio izgubiti svoje drage likove dodavanjem stranica koje se naposljetku pokažu suvišne.
- Kao što je duhovito primijetio autor, po opsegu se ne bi reklo da je knjiga nastajala 30 godina, ali zbog tema te načina njihovog obrađivanja, opseg postaje sasvim nebitan. Smatram da je knjiga zaista onolika kolika bi trebala biti – kazala je urednica Ehgartner.
